preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Petar Zrinski" Čabar

Login
Korisni linkovi

UPISI U SREDNJU ŠKOLU


Projekt: "Čitamo mi, u obitelji svi"


E-lektira


Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa


Agencija za odgoj
i obrazovanje


Sustav za upravljanje standardiziranim
skupinama podataka

Portal za škole
MOJA ŠKOLA - EKO-ŠKOLA


Muzej grada Rijeke
Priloženi dokumenti:
CCF23052016 00000.jpg

Oglasna ploča
Tražilica
Anketa
Što biste željeli više vidjeti na našim stranicama?



Korisni linkovi
Dnevni tisak
Školski linkovi
CARNet
CARNet novosti
19.09.2018. 14:56
U okviru CECIIS-a održan Dan e-Škola
Na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu započela je trodnevna znanstvena konferencija posvećena informacijskim i inteligentnim sustavima - CECIIS 2018.

29.08.2018. 10:24
Webinar za učenike i roditelje: analitike učenja u e-Školama
Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNET organizira webinar na temu sustava za analitike učenja koji je osmišljen u okviru pilot projekta „e-Škole: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola“.

Pošaljite nam e-mail

Brojač posjeta
Ispis statistike od 22. 2. 2012.

Ukupno: 227189
Danas: 1
Mali ekolozi
Lista linkova je prazna
Kalendar
« Kolovoz 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

Grad Čabar

Učenički radovi

Jan Kocet i Matej Košmrl: TrashGO - 2. mjesto na državnom Infokupu 2017.

6. razred PŠ Gerovo - Trening životnih vještina (Križaljke)

Priloženi dokumenti:
TrashGO.exe
TZV krizaljke2018.pdf

Podrška roditeljstvu

Uloga roditelja u odgoju za medije

Kako biti dio virtualnog svijeta svoje djece?

 

 

U svijetu u kojem su mediji posvuda prisutni i kad nam oni doslovce uređuju obiteljsku kulturu uloga roditelja je od presudne važnosti. Roditelji se svakim danom susreću s izazovima roditeljstva.  Uvijek i u svakoj situaciji su roditelji modeli  ponašanja svojoj djeci i  nezamjenjivi  u njihovom odrastanju.

Preporuke roditeljima:

Kako razviti zdrave navike gledanja televizije?

 

  1. Postavljenje granica u  gledanju televizije  na maksimalno dva sata dnevno. Ne dopustiti djeci da gledaju televiziju dok pišu zadaću. Televizija  ne bi trebala biti u  dječjoj sobi.
  2. Planiranje gledanja  televizijskog programa. Potrebno je odabrati emisije koje zanimaju djecu. Upaliti televiziju kad emisija počne i ugasiti je kad završi.
  3. Gledati televiziju s djecom. Ako je dijete  malo ono  ne razlikuje stvarni život od reklama i  crtanih filmova. Zato je vrlo važno da roditelji gledaju televiziju zajedno s djecom i pričaju o gledanom. 
  4. Naći pozitivnu poruku u emisijama koje gledaju. Iskustvo stečeno gledanjem televizije može pomoći roditeljima i biti poticaj za razgovor. Neke emisije potiču stereotipe. Razgovor  o različitostima može pomoći djeci da se uče toleranciji i prihvaćanju. 
  5. Pomoći djeci da se odupru reklamama. Kad djeca pitaju za proizvode reklamirane na televiziji potrebno im je objasniti da je njihov cilj potaknuti ljude na kupovinu.
  6. Gledati kvalitetne dječje video kasete i DVD-e.
  7. Ponuditi djeci druge mogućnosti. Gledanje televizije može biti navika koju je dijete steklo uz roditelja . Pomozite djeci da nađu druge sadržaje kojima se mogu baviti.
  8. Biti dobar primjer. Roditelj je važan model u djetetovu životu. Ograničite svoje gledanje televizije i pažljivo birajte programe.
  9. Izraziti svoje mišljenje o gledanim emisijama.
  10. Prikupiti više informacija o programu koji gledaju  djeca i uključiti se u udruge preko kojih mogu utjecati na promjene vezane uz sadržaje koji im se nude.
  11.  Graditi povjerenje s djecom i biti dio njihovog virtualnog svijeta.

 Činjenica je da djeca najvažnije stvari u životu neće naučiti od likova iz crtića nego u obitelji koja komunicira, daje podršku, provodi sretne trenutke. Kad se djeca osjećaju voljenom najbolje se razvijaju.

 

Zajedno u odgoju za medije

 

Obitelj, škola  društvo odgovorni su za pripremu mladog čovjeka za život u kojem važnu ulogu imaju mediji.  Njihovo zajedničko djelovanje na području medijskog odgoja ključno je  pri razvoju znanja, vještina i odnosa prema medijima  temeljenog na kritičnosti i osobnoj odgovornosti.

 

 Ksenija Petelin, prof. pedagogije

 

 


 

 ZAŠTO JE NAŠOJ DJECI DOSADNO U ŠKOLI, NESTRPLJIVA SU, NERVOZNA ILI NEMAJU PRAVE PRIJATELJE?

Želim podijeliti s vama, roditeljima, jedan članak na koji sam naišla na stranicama društveih mreža. Autorica članka je VICTORIA PROODAY. Prenosim ga u nastavku, a na vama je da kritički promislite o  njemu.

"Radni sam terapeut s 10 godina iskustva u radu s djecom, roditeljma i nastavnicima. Poruka iz naslova je potpuno točna - naša djeca su sve lošija i lošija u mnogim aspektima. Istu priču čujem od svakog nastavnika s kojim razgovaram. Već duže vrijeme traje propadanje društvenog, emocionalnog i akademskog funkcioniranja djece, kao i nagli porast poteškoća u učenju i drugih dijagnoza.

Današnja djeca dolaze u školu emotivno nedostupna za učenje i postoje mnogi faktori u ovom našem modernom načinu života koji doprinose ovome. Kao što znamo, mozak je fleksibilan. Okruženje može učiniti mozak "jačim" ili "slabijim". Iskreno vjerujem, da uz sve naše najbolje namjere, mozak naše djece napreduje u pogrešnom pravcu. Evo zašto ...

Tehnologija

Tehnologija postaje besplatan servis za čuvanje djece ... Ali plaćanje vas čeka iza ugla, a valuta je vaše dijete.

U usporedbi s virtualnom realnošću, svakodnevni život je dosadan. Kada djeca stignu u školske učionice, tamo ih čekaju ljudski glasovi i realne vizualne stimulacije za razliku od grafičkih eksplozija i specijalnih efekata koje su navikli vidjeti na ekranima. Nakon mnogo sati provedenih u virtualnoj stvarnosti, obrada informacija u učionici postaje sve teži izazov za našu djecu, jer njihov mozak se navikao na visoku razinu stimulacije koji pružaju video igre. Nemogućnost da obrade niže razine stimulacije, kakvi se dobivaju u školi, ostavlja djecu nesnalažljivim u akademskim izazovima. Tehnologija nas također isključuje emocionalno od naše djece i naših obitelji. Roditeljska emocionalna dostupnost je glavna hrana za mozak djeteta. Nažalost, mi postupno lišavamo našu djecu ove hranjive najvažnije od svih.

Djeca dobivaju sve što požele, bukvalno istog momenta

"Ja sam gladan!" U sekundi se zaustavljate na prvoj brzoj hrani. "Ja sam žedan!" U redu, evo kioska. "Meni je dosadno!" Nema brige, tu je telefon. Mogućnost da se odgodi zadovoljstvo jedan od ključnih faktora budućeg uspjeha i osjećaja sreće. Mi zaista imamo najbolje namjere i želimo da naša djeca budu sretna, i činimo ih sretnim u danom trenutku, ali oni postaju dugoročno nesretni. Odlaganje zadovoljstva znači mogućnost funkcioniranja pod stresom. Nažalost, naša djeca postaju postepeno sve manje osposobljena da se nose sa stresom koji na kraju postaje ogromna prepreka za njihov uspjeh u životu.

Djeca vladaju svijetom

"Moj sin ne voli povrće", "Ona ne voli ići u krevet rano", "On ne doručkuje", "Ona ne voli igračke, ali ona je jako dobra s mobitelom", "On se oblači kako on želi", " ona je previše lijena jesti sama "... To je ono što sam čula od roditelja. Od kada djeca diktiraju kako roditelji trebaju ponašati? Ako ih pustite da sami odlučuju, sve što će oni učiniti je jesti špagete, kroasane, gledati televiziju, igrati se na svojim tabletima i nikada ne ići na spavanje. Zašto im onda dajemo da rade što god požele a pritom znamo da to nije dobro za njih? Bez pravilne prehrane i kvalitetnog noćnog sna, naša djeca dolaze u školu razdražljiva, anksiozna, i oslabljene pažnje. Pored toga, šaljemo im i pogrešnu poruku. Oni uče da mogu raditi što god požele. Koncept "ono što je potrebno uraditi" je odsutan. Na žalost, da bi se postigli određeni ciljevi u životu, ono što je potrebno uraditi često se ne poklapa s onim što želimo raditi. Na primjer, ako dijete želi biti dobar student, ono mora učiti. Ako želi biti uspješan nogometaš, ono mora naporno vježba svaki dan. Naša djeca znaju vrlo dobro što žele, ali im je vrlo teško napraviti ono što je neophodno za postizanje tog cilja. To dovodi do nedostižnih ciljeva i ostavlja djecu razočaranu.

Zabava, zabava i samo zabava

Napravili smo umjetno zabavan svijet za
za našu djecu. Ne postoje dosadni trenuci. U trenutku kada se dijete smiri, mi ponovo krećemo sa zabavom jer inače osjećamo da se ne radimo svoju roditeljsku dužnost. Živimo u dva odvojena svijeta. Oni imaju svoje zabavni svijet, a mi imamo svoj naporni svijet. Zašto nam djeca ne pomažu u kuhinji ili oko rublja? Zašto ne pokupe svoje igračke? Ovo su osnovni monotoni poslovi koji treniraju mozak da bude funkcionalan i oni su neophodni da bi dijete moglo kasnije učiti u školi. Kada dođu u školu, i počne vrijeme za učenje, njima to postaje previše teško. Njihov mozak je obučen samo za beskrajnu zabavu a ne za dosadan rad.

Ograničene socijalne interakcije

Mi smo svi previše zauzeti, tako da dajemo našoj djeci digitalne gadgete da bi i oni bili "zauzeti kao i mi". Djeca koja se igraju vani, u nestrukturiranim prirodnim sredinama uče i socijalne vještine. Na žalost, tehnologija je zamijenila igranje vani. Isto tako, tehnologija je učinila da i roditelji budu manje dostupni za društvenu interakciju sa svojom djecom. Očito, djeca su pala u drugi plan ... Gadgeti koji nam čuvaju djecu nisu osposobljeni za razvoj socijalnih vještina. Sjetite se da većina uspješnih ljudi ima razvijene upravo socijalne vještine. Ovo je prioritet!

Mozak je kao mišić koji možemo dresirati iznova i iznova. Ako želite da vaše dijete vozi bicikl morate ga tome naučiti. Ako želite da vaše dijete bude u stanju pričekati, morate ga naučiti strpljenju. Ako želite da vaše dijete nauči da se druži, mora razviti socijalne vještine. Isto vrijedi i za sve ostale vještine. Nema razlike!

Možete promijeniti stvari i nikad nije kasno. Vaše dijete može postati uspješno na društvenom, emotivnom i akademskom planu. Evo kako to učiniti:

1. Ograničite upotrebu tehnologije i umjesto toga se emotivno povežite s djetetom.

Iznenadite ih cvijećem, nasmijte se, golicajte ih, ostavite im emotivnu poruku u ruksak ili pod jastuk, iznenadite ih izlaskom za ručak, plešite zajedno, puzite zajedno, tucite se jastucima ... Idite na obiteljsku večeru, igrajte društvene igre, vozite bicikl, prošećite navečer ...

2. Trenirajte odlaganje zadovoljstva

Neka čekaju! U redu je da im bude dosadno - to je prvi korak ka kreativnosti.

Postupno povećavajte vrijeme čekanja između "želim" i "dobivam".
Izbjegavajte korištenje tehnologije u automobilima i restoranima, a umjesto toga naučite ih čekati.
Ograničite konstantno grickanje grickalica.

3. Ne bojte se postaviti granice

Nemojte se plašiti postaviti granice. Djeci su potrebna ograničenja za sretan i zdrav rast!

Napravite raspored. Neka se zna kad je vrijeme obroka, vrijeme spavanja, vrijeme za igrice.

Razmislite o tome što je dobro za njih, a ne što je ono što žele, odnosno ne žele. Oni će vam za to zahvaliti kasnije u životu. Morate biti kreativni kako biste ih naveli da urade ono što je dobro za njih, jer je to uglavnom suprotno od onoga što oni žele.
Djeca moraju imati doručak i jesti kvalitetnu hranu. Oni moraju provoditi vrijeme na otvorenom i spavaju dovoljno kako bi u školi bili koncentrirani i sposobni za učenje.
Pretvorite stvari koje im se ne sviđaju u empativno stimulirajuće igre.

4. Naučite svoje dijete da obavlja monotone poslove od najranije dobi jer je to temelj za njegovu buduću radnu sposobnost.

Ovdje spadaju aktivnosti kao što su slaganje rublja, pospremanje igračaka, raspakiranje namirnica, postavljanje stola za ručak, namještanje kreveta ...

I ovdje vrijedi pravilo da budete kreativni. Neka njihov mozak povezuje ove poslove s nečim pozitivnim.

5. Učenje socijalnih vještina

Naučite ih da vraćaju ono što uzmu, dijeliti, da pobjeđuju i gube, da pristaju na kompromise, da daju komplimente drugima i da koriste "molim i hvala".

Iz mog iskustva kao radnog terapeuta, djeca se promijene onog trenutka kad roditelj promijeni svoju svijest o roditeljstvu. Pomozite svojoj djeci da uspiju u životu kroz ovakav način ponašanja, i ojačajte njihov razum i osjećajnost - što prije to bolje!"

Izvor: Victoria Prooday


 




Dokumenti


preskoči na navigaciju